U svijetu u kojem se mnogi bore pronaći posao koji vole, Marta Džaja to je uspjela spojiti u priču koja ruši granice između hobija i profesije. Ova mlada magistrica ruskog jezika i književnosti te sociologije pronašla je način da sve svoje interese – od jezika i književnosti, preko kulture i organizacije, do glazbe i aktivizma – objedini pod jednim krovom. Rezultat je M.art – obrt za usluge u kulturi i obrazovanju, ali i desetljeće i pol djelovanja kroz Udrugu za promicanje urbane kulture ARLA, čija je danas predsjednica. Marta je i književnica, autorica zbirke poezije „Zapalila sam kuću“, ali i pokretačka snaga iza glazbenog festivala Galoop, koji je Đakovo pretvorio u nezaobilazno mjesto na karti domaće alternativne scene.

Put znanja i iskustava kroz tri zemlje

Iako je danas poznata kao organizatorica i kulturna djelatnica, Martin put započeo je u svijetu jezika i sociologije. Nakon završene gimnazije u Đakovu, upisala je dvopredmetni studij sociologije i ruskog jezika i književnosti u Zadru. „Sad mi se čini da nisam mogla odabrati bolje“, kaže Marta. „Pet godina studija u tri države – Hrvatskoj, Češkoj i Rusiji – oblikovalo me u osobu koja ne samo da prihvaća, nego priželjkuje različitost. To su iskustva koja su me naučila živjeti oslobođeno predrasuda, s rukama uvijek otvorenima prema novom.“

Godina u Brnu na sveučilištu Masaryk i kasnije studij u Moskvi na Ruskom državnom sveučilištu za humanističke znanosti donijeli su joj, osim akademskog znanja, i bogatstvo iskustava, prijateljstava i širinu pogleda koja danas prožima sve što radi.

Od kućnih priredbi do kulturnih festivala

Ljubav prema organizaciji i radu s ljudima Marta nosi od djetinjstva. „Sa sestrama i bratom sam još u predškolskoj dobi organizirala kućne priredbe, koncerte i plesne večeri. Publika su bili mama i tata, bake i djedovi, a ponekad i susjedi.“ Taj dječji entuzijazam kasnije je prerastao u ozbiljan angažman – već s 15 godina pridružila se ARLI, udruzi koja je promijenila kulturni pejzaž Đakova. Danas, 16 godina kasnije, upravo je ona njezina predsjednica i prva zaposlena osoba u udruzi.

„Voditi nešto za mene znači ulagati trud da to raste i donosi zajednici nešto pozitivno – priliku da vide i čuju sjajne ljude, umjetnike, glazbenike, da se obrazuju, zabave i povežu“, objašnjava. Marta je kroz ARLU organizirala brojne kulturne programe, radionice, večeri čitanja i piknike na otvorenom, sve s ciljem da potakne građane na aktivno i kreativno provođenje slobodnog vremena.

Kako je nastao M.art – obrt koji objedinjuje sve ljubavi

Ideja za osnivanje obrta M.art rodila se u vrijeme pandemije. Nakon što se vratila iz SAD-a, planirala je u Đakovu ostati tek nekoliko mjeseci – no okolnosti su je zadržale. „Kroz razgovor s prijateljicom shvatila sam da je sve što želim raditi već tu, samo to trebam staviti pod jedan krov i početi naplaćivati.“ Tako je nastao obrt za usluge u kulturi i obrazovanju koji danas obuhvaća predavanja, radionice, organizaciju kulturnih događaja, prevođenje, edukacije i vođenje projekata.

„Sve ima svoj trenutak – proljeće provodim s djecom u prirodi, ljeti organiziram festivale, u jesen večeri čitanja, a zimi planiram i čitam. Teško je odabrati što najviše volim jer mi se sve to nekako isprepliće i nadopunjuje.“

Galoop – festival koji je promijenio Đakovo

Jedan od Martinih najpoznatijih projekata svakako je glazbeni festival Galoop, koji je kroz godine u Đakovo doveo neka od najvećih imena domaće scene. „Dok sam bila s druge strane pozornice – u publici, uvijek sam se pitala kako je biti ona osoba koja stoji iza organizacije“, priča Marta. „Kada se pojavila prilika, morala sam ju iskoristiti.“

Prvo izdanje Galoopa posjetilo je gotovo tisuću ljudi dnevno, a festival je ubrzo postao simbol pozitivne energije i zajedništva. „Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam stala na stepenice pozornice i vidjela kako u parku pleše gotovo tisuću ljudi. Osjećala sam kao da me cijeli park grli.“
Koncerti bendova poput Majki ili nizozemskog trija My Baby ostali su joj u posebnom sjećanju – kao potvrda da i u malom gradu, uz dovoljno truda i strasti, mogu nastati veliki projekti.

Poezija kao introspektivni prostor

Marta je i autorica zbirke poezije „Zapalila sam kuću“, koja je objavljena u proljeće ove godine i već ju je odvela na književne susrete u Zagreb, Zadar i Beograd. „Uvijek sam nešto pisala – od dnevnika i pjesmica u djetinjstvu do ozbiljnijih tekstova. Pisanje mi je način da si podmetnem tlo pod noge, da ponovno preuzmem kontrolu, da artikuliram emocije i stavove.“

Zbirka je, kako sama kaže, knjiga o lutanjima, prazninama i domovima koje ponekad moramo izmisliti.

Balans između strasti i posla

Na pitanje kako uspijeva uskladiti sve svoje uloge – poduzetnice, predsjednice udruge, organizatorice i pjesnikinje – odgovara skromno: „Meni ne uspijeva gledati sebe kroz uloge. Ja sam samo osoba koja nastoji živjeti u skladu sa svojim vrijednostima. Moj život izgleda kao šareni kolaž – nekad je divno, nekad kaotično, ponekad i teško i nepredvidivo, ali ja ni ne znam živjeti drugačije.”

Nova poglavlja i povratak korijenima

Nakon godina stvaranja i oblikovanja kulturne scene Đakova, Marta se sprema na novo poglavlje – preseljenje na drugi kraj svijeta. „Došlo je vrijeme za reset. Ispred sebe vidim paprat, maorsku kulturu i jedan drugačiji život“, otkriva uz osmijeh. Ipak, vjeruje da će ARLA i dalje rasti kroz nove ljude i ideje: „Osjećam da sam u ovom trenutku napravila dovoljno. Bit ću tu još neko vrijeme kao pomoćnica u sjeni, ali vjerujem da će oni koji preuzimaju napraviti sjajne stvari.“

Priča Marte Džaje dokaz je da se posao ne mora doživljavati kao obaveza, već kao prostor slobode, kreativnosti i osobnog rasta. Njezina energija i upornost pokazuju da „raditi ono što voliš“ nije prazna fraza, nego stvaran način života – onaj u kojem se strast pretače u djelo, a posao u poziv.

U Martinom slučaju, to znači spoj jezika i glazbe, knjiga i festivala, putovanja i povrataka – sve ono što čini život bogatim, šarenim i punim smisla.

Izvor: Moje Đakovo

„Nemojte pitati je li ples za vas – da, za vas je!“ – poruka je kojom Igor Vajnberger već više od 25 godina motivira ljude da naprave prvi plesni korak. Predsjednik i osnivač Plesnog kluba Bolero, višestruki državni prvak i međunarodno priznati plesni sudac, svoju je ljubav prema plesu pretvorio u životni poziv i način života.

Od judaša do plesača

Igor se dugo nije zamišljao u plesnim cipelama. Kao dječak i mladić trenirao je judo, no s 16 godina iz znatiželje se prijavio na tečaj društvenih plesova u Osijeku. Bio je to trenutak koji mu je promijenio život.

„Tada nisam ni slutio kamo će me odvesti taj jedan mali korak. Ubrzo sam shvatio da ples nije samo razonoda – on je spoj umjetnosti, sporta i emocije. Na plesnom podiju našao sam nešto što nisam mogao pronaći nigdje drugdje“, prisjeća se Igor.

Igor se s posebnim poštovanjem prisjeća svojih plesnih početaka kod instruktora Štromara u Osijeku, zatim važnog razdoblja provedenog u Plesnim centrima “Samba” i “Calypso” uz vodstvo gosp. Gele, a kao ključnu osobu u svom razvoju ističe Vedrana Marčetu iz Sarajeva, koji mu je otvorio vrata prema vrhunskim znanjima i tehnikama karipskih plesova; svima njima, kao i obitelji i plesnim partnericama, zahvalan je na podršci i inspiraciji.

Vrlo brzo krenuo je nastupati i natjecati se, a strast prema plesu rasla je iz dana u dan. Put nije bio lagan – ples nije bio toliko razvijen ni podržan u njegovoj okolini, nedostajalo je instruktora, literature i infrastrukture. No, kako sam kaže, upravo su ga te prepreke naučile upornosti.

Rađanje Bolera i plesne priče koja traje

Godine 2000. Igor s grupom entuzijasta pokreće Plesni klub Bolero. Ideja je bila jasna – stvoriti mjesto gdje ples neće biti privilegija samo odabranih, već prilika za sve. „Željeli smo da se u klubu jednako dobro osjećaju i oni koji sanjaju o medaljama i oni koji žele zaplesati iz čiste ljubavi“, objašnjava Igor.

Prvi treninzi održavali su se u skromnim uvjetima, ali već tada se vidjela energija i volja koja će Bolero dovesti do pozicije jednog od najvažnijih plesnih klubova u Slavoniji i Baranji.

Rezultati koji govore sami za sebe

Tijekom 25 godina postojanja kroz Bolero su prošle generacije plesača, a klub se može pohvaliti zavidnim uspjesima. Njegovi članovi osvajali su naslove prvaka Hrvatske u standardnim i latinoameričkim plesovima, a nastupali su i na europskim i svjetskim prvenstvima, gdje su rame uz rame stajali s najboljima te su jedini s ovakvim uspjesima u Hrvatskoj.

„Svaka medalja ima svoju priču. Neki su došli bez ikakvog plesnog iskustva, a onda su marljivo trenirali i postali prvaci. To je ono što me uvijek iznova oduševi – kada vidim kako trud i ljubav prema plesu mijenjaju ljude“, kaže Igor.

Bolero je bio i domaćin velikih plesnih događaja, među kojima se izdvaja međunarodni Euro Show Dance Challenge, koji je u Osijek doveo natjecatelje iz cijele regije.

Ples kao stil života i zajedništva

Svake godine Plesni klub „Bolero“ provodi razne plesne, sportske i rekreativne projekte za sve uzraste, uz nesebičnu podršku gradova Osijeka i Đakova te Osječko-baranjske županije, na čemu su im iznimno zahvalni.

Ono po čemu se Bolero posebno ističe je širina ponude – ples nije rezerviran samo za natjecatelje. Kroz projekte poput Prvog plesnog koraka vrata plesa otvaraju se svima – od predškolaca do umirovljenika. „Ples nije samo fizička aktivnost. On gradi samopouzdanje, pomaže ljudima da se izraze, spaja generacije i stvara prijateljstva. To je ono što mi je jednako važno kao i natjecateljski uspjesi“, naglašava Igor.

Posebno ga raduje činjenica da se nekadašnji polaznici vraćaju u klub – danas kao roditelji koji dovode svoju djecu. „To je najbolja potvrda da smo napravili nešto vrijedno. Ples postaje obiteljska priča“, dodaje.

Pedagoški rad i širenje znanja

Osim vođenja kluba, Igor djeluje i kao učitelj i plesni sudac. Ima bogato pedagoško iskustvo, a trenutno radi i na stručnoj knjizi o karipskim plesovima, koja će biti prva takva u Hrvatskoj, ali i u čitavom svijetu, jer se još nitko nije upustio u kompleksnu shemu karipskih plesova.

„Želim svoje znanje pretočiti u nešto trajno. Ples u Hrvatskoj još uvijek nema dovoljno literature, a ovo je moj način da ostavim doprinos“, objašnjava.

Njegov rad i znanje prepoznati su i na međunarodnoj sceni, gdje redovito sudjeluje kao sudac i mentor.

Pogled unaprijed – novi projekti i izazovi

Unatoč svim postignućima, Igor smatra da pravi izazovi tek dolaze. Planira nove programe za djecu i mlade, nastavak međunarodnih suradnji i dodatno osnaživanje natjecateljskog segmenta kluba.

„Naš cilj je i dalje isti – širiti ljubav prema plesu. Bez obzira sanja li netko o medaljama ili samo želi zaplesati iz radosti, za njega uvijek ima mjesta na plesnom podiju“, poručuje Igor.

Četvrt stoljeća nakon što je osnovan, Bolero nije samo plesni klub – on je zajednica, obitelj i mjesto gdje se rađaju prijateljstva, ljubavi i uspjesi. A u središtu te priče stoji Igor Vajnberger – čovjek koji je pokazao da ako radiš ono što voliš, bit ćeš ispunjen kroz cijeli život.

Izvor: Moje Đakovo
Foto: Igor Vajnberger/Plesni klub Bolero